Velika prednost modernih medija je ta što možete velikom brzinom da proširite informaciju, stav ili svoje ili tuđe razmišljanje na bilo koju temu. Sa druge strane, mana medija je što ama baš svako razmišljanje, pa bilo ono i naopako, može takođe brzo da se proširi i da dobije neku vrstu legitimiteta samo zato što se objavljuje ispred neke medijske kuće, institucije, ili udruženja.
Odnedavno, novinar Željko Pantić uređuje neku vrstu video - biltena FK Partizan, pod nazivom Partizanov vesnik. Za svaku je pohvalu što se makar na ovaj način unosi malo života u komunikaciju između kluba i navijača, što se navijači Partizana ovim putem upoznaju sa novostima u klubu, i što gospodin Pantić baštini jedno lepo sećanje na čuveni Partizanov vesnik.
Ono što nije za pohvalu, po skromnom mišljenju autora ovog bloga, je pokretanje nekih tema koje su apsolutno nepotrebne. Tačnije, teme o eventualnoj
izmeni grba FK Partizan. Istog onog grba o čijem ste istorijatu mogli da čitate na
ovom blogu. Dakle, upravo je u trećoj emisiji
Partizanovog vesnika Pantić pokrenuo temu promene Partizanovog grba. Nejasno je da li je to samo njegov lični stav, da li iza tog stava stoji i klub (pošto klub stoji i iza same emisije), ili je u pitanju samo probni balon, da bi se videla reakcija navijača. Pantić govori uopšteno kada se radi o tome ko inicira promenu grba:
- Ako bismo postavili pitanje treba li Partizan da promeni grb...?
Koji to "mi"? Kada se želi da se pribavi legitimitet nekom ličnom ili sporadičnom mišljenju, kao i utisak masovne podrške, onda se upravo pribegava ovakvim kovanicama - "ako bismo", "opšte je mišljenje", i slično. Navijači, moj je utisak po reakcijama na društvenim mrežama dan posle Pantićeve emisije, strahuju da će to ako bismo jednog dana samo da se pretvori u tužnu konstataciju - promenilo nam grb, što bi rekao Dragan Jove Torbica.
Savršen je klub u kojem je sve potaman pa je jedina briga šta da se stavi u sredinu grba umesto omražene nam petokrake zvezde, pa još crvene. Klub je rešio sva statusna pitanja, uprava već godinama ima jasnu viziju i plan, igrači se ne prodaju pre 24. godine života, u šampionatu ne zaostajemo za najvećim rivalima, sudije se uopšte ne iživljavaju nad našom ekipom u domaćem prvenstvu i imamo fer suđenje, Glođovići i Dimitrijevići nam pošteno sude, a Mrakići revnosno kažnjavaju svaku pogrešnu sudijsku odluku na štetu Partizana. Na čelu marketinga nam nije osoba koja je tek pre dve-tri godine prvi put kročila na stadion, već osoba koja nepogrešivo oseća duh kluba i fudbala uopšte. Zato - grb.
Naravno, ne smeju da postoje tabu teme u okviru jednog fudbalskog kluba, pa čak ni u vezi klupskih simbola. Legitimno je pravo svakoga da o tome iznese svoj stav. Ono što je mene, kao autora ove stranice posvećene istoriji Partizana, navelo na ovaj tekst je sledeće: činjenica da petominutno izlaganje Željka Pantića o grbu Partizana obiluje selektivnim činjenicama i manipulacijama (svesnim ili ne, u to ne ulazim - verujem da čovek nema loše namere). Pa ako neko iza sebe ima klupske resurse i može da plasira jedno mišljenje, sa dosta nepotpunih i selektivnih informacija, mogu i navijači da se oglase na način koji je njima dostupan - preko društvenih mreža pa i blogova kao što je ovaj. Idemo redom...
Kaže Željko Pantić, pokazujući na rezervni grb u vidu štita: - Priča o grbu Partizana i ovom simbolu iz 1973. godine mora da se spomene kada se uključi polemika o tome da li Partizan treba da bude sa crvenom zvezdom ili bez crvene zvezde u grbu...
Ko to uključuje polemiku o grbu, osim samog Pantića? Ne uključuje se polemika sama od sebe, već je neko pokreće. Dalje,
taj alternativni grb Partizana,
štit ili žargonski nazvan
lopata, ne potiče iz 1973. godine, već ranije. Njegovo prvo pojavljivanje na ulaznicama seže u 1969. godinu. Njegova pojava je na posterima i razglednicama zabeležena još u sezoni 1967/68, ali kao
simbol JSD Partizan, a ne FK Partizan. Jedan od najvernijih saradnika bloga,
Dejan Šunjka, priložio je sliku iz te sezone:
Takođe saradnik bloga i strastveni kolekcionar Partizanovih ulaznica i suvenira,
Milan Jakšić, dokumentovao je prvu pojavu grba u obliku štita ulaznicama iz svoje kolekcije:
April 1969. je period kada je štit ugledao svetlost dana kao simbol na Partizanovim ulaznicama. Obratite pažnju na grb zagrebačkog Dinama, kasnije će biti pomenut u kontekstu izmene grba. Do tada, ulaznice Partizana su bile ili sa osnovnim grbom, ili bez njega, što je bio češći slučaj:
Željko Pantić je u pravu - alternativni grb u vidu štita se decenijama koristio na ulaznicama FK Partizan, ali se nije konstantno koristio. Nekada je bio na ulaznicama, nekada nije, ali ako bi se neki grb koristio na ulaznicama u to vreme, onda je to najčešće bio ovaj alternativni, tu nema spora. Evo primera iz 1972. godine da grb sa štitom nije obavezno bio deo ulaznice:
Ali, i pravi i osnovni grb je bio korišćen i posle pojave štita...
Znači, štit (tako ćemo ga zvati u daljem tekstu), se koristio samo na ulaznicama i pojedinim publikacijama, brošurama, značkama. To nije bio grb koji se nosio na dresu. Povod njegove pojave i njegov autor nisu mi poznati.
- Istorijska činjenica govori da je Partizan u vreme najvećeg komunizma imao grb koji nije imao zvezdu, naglašava Pantić.
Selektivno iznošenje činjenica. Da, Partizan jeste u doba komunizma imao taj grb bez zvezde. Ali neupućenom gledaocu se ovakvom rečenicom nameće utisak kako je to bio jedini grb Partizana. Istorijska činjenica je i to da taj grb bez zvezde, štit, nije bio osnovni i primarni grb Partizana. Osnovni i prvi grb Partizana, sa bakljom, ispisanim imenom kluba na ćirilici i latinici u krugovima ispred nje i crvenom zvezdom u sredini, je grb koji je nošen decenijama na dresu Partizana. To je pravi grb Partizana i znak prepoznavanja Partizana na svim meridijanima, i neotuđivi deo Partizanovog vizuelnog identiteta.
- Partizan ne mora da menja jugoslovenski pridev u imenu ili crvenu zvezdu u grbu kao pravdanje ili dokazivanje srpstva i pripadnosti Srbiji.
Slažem se, ali zašto bi ga uopšte menjao? Partizan ne mora da menja grb uopšte. Ako bi neko iz kluba u budućnosti odlučio da makne zvezdu iz grba, pa makar i iz razloga "modernizacije vizuelnog identiteta", ko će poverovati da to nije zbog ideološke čistote i raskida sa komunističkim kontekstom i vremenom u kojem je klub osnovan?
- Ovaj grb ovde (štit, prim. autora) je takođe istorija Partizana.
Tačno, grb sa štitom jeste istorija Partizana, ali ako se pozivamo na istoriju onda treba reći da je mnogo duža istorija ovaj prvi grb sa bakljama i zvezdom. Štit je od 1969, baklje i zvezda su tu od 1946.
Dalje, posebno zanimljiv deo i manipulacija od strane Pantića. Kako bi pokazao da promena klupskog grba nije ništa strašno, Željko Pantić navodi primer madridskog Reala koji je, kako kaže, "u istoriji sedam-osam puta menjao grb". I ide slika iz prostorija Reala sa svim tim "različitim" grbovima:

Ovo nisu promene grba. Pantić prikazuje u osnovi i po suštini jedan te isti grb Real Madrida koji je kasnije samo redizajniran. Po obliku, formi i suštini, ovo se može smatrati jednim te istim grbom. Samo se prvi grb, iz 1902. primetno i prilično razlikuje od ostalih. Pa i na tom prvom grbu stoji akronim MFC, sazdan na osnovu tadašnjeg imena kluba - Madrid Football Club. Kasnije, 1908. godine, ovaj akronim biva oivičen krugom, i to ostaje osnovni detalj grba do danas. Tu se ništa ne menja. Kada 1920. godine klub u svoje ime dodaje Real, na grb se dodaje i kruna. Kruna nestaje na deset godina pa se posle vraća, slova ostaju samo malo izmenjena po redosledu, po uzoru na novo ime - Real Madrid Club de Futbol, slova se podebljavaju, boje se u zlatno, dodaje se ljubičasta lenta unutar kruga tj. grba, ali suštinski grb ostaje manje-više isti. Osnovni elementi se ne menjaju. Ovo nije promena grba, ovo je redizajniranje, a to bi Željko Pantić morao da zna. Umesto što priželjkivanu totalnu izmenu grba Partizana pokušava da opravda grbom Reala koji je samo redizajniran.
A pri tom Pantić ne pominje da je skoro isti istorijat imao i grb Partizana - od prve verzije koja se zadržala tek godinu dana, već 1946. grb dobija baklju, zvezdu, kružni oblik, reči Partizan. Kasnije se boje, natpisi i detalji menjaju, kod Reala u momentu kada postaje kraljevski, a kod Partizana kada prestaje da bude vojni klub. Ali suštinski, to je jedan isti grb. Osnovni elementi grba - kružni oblik, baklja, zvezda i reč Partizan, ostaju istii ne menjaju se! Kao što Real kroz istoriju ne menja kružni oblik grba i akronim.
Kako izgleda istinska i totalna promena grba, možemo videti na primeru Lids Junajteda. Ili na primeru Dinama iz Zagreba, koji je do kraja 1969. kao grb imao onaj plavi štit sa ulaznice i slovom d, a kasnije dobio grb kružnog oblika sa šahovnicom i plavim poljem. To se zove promena grba.
A ako ćemo još o klubovima iz inostranstva, kako to da moskovski i sofijski CSKA, koji su takođe osnovani po istom modelu kao Partizan, nisu sklonili zvezdu iz svojih grbova niti im ta budalaština pada na pamet? Moskovski CSKA je pod tim znamenjem osvojio i Kup UEFA pre jedne decenije. Za divno čudo, nije ih retrogradni, prevaziđeni i ideološki grb sa zvezdom omeo u pohodu na evropski trofej. Ko zna, možda su malo modernizovali klub iznutra, umesto kozmetičkih promena simbola. A inače, ni ruski ni bugarski klub više nemaju veze sa vojskom, kao što je nema ni Partizan.
Sledeći "argument" Pantića za promenu grba je taj da "navijači Partizana u ogromnoj većini koriste ovaj alternativni grb sa štitom na svojim znamenjima".
Vrlo tanko i opet selektivno. Zašto bi navijačka znamenja, transparenti i zastave bili relevantni kako grb treba da izgleda? Koji to navijači u svetu masovno koriste grb svog kluba na svojim zastavama? U navijačkoj subkulturi najčešće se koriste neki simboli koji veze nemaju sa simbolima kluba, tek ponekad su tu grbovi klubova na zastavama, a pretežno lavovi, buldozi, mrtvačke glave i razni drugi simboli kojima navijači obeležavaju svoje navijačke grupe, a ne klub. Pri tom, Pantić ne navodi da ti isti navijači Partizana masovno kupuju Partizanove dresove sa izvornim i pravim grbom, i šalove, i priveske, i zastavice koje im vise u kolima, i da ne nabrajam dalje. I gle čuda, nikome ne smeta ni zvezda, ni baklja? A činjenice govore da se štit, odnosno lopata, nikada nije u potpunosti primio kod Partizanovih navijača.
Svoju priču o evenualnoj promeni grba Partizana Pantić zaključuje na ovaj način:
- Apsurd je da je 1973. godine postojao fudbalski klub koji u svom grbu nije imao zvezdu, a da 2015. postoji fudbalski klub koji tu zvezdu ima.
Opet selektivno iznošenje činjenica i manipulacija koja se iz toga rađa. Taj klub na koji Pantić misli, naš i njegov Partizan, jeste imao zvezdu u grbu, sve vreme od osnivanja do danas. Pa i te 1973. godine. Pantić "zaboravlja" da naglasi kako je taj grb što nije imao zvezdu bio samo alternativni grb, a ne pravi. Naravno da on to zna, ali za njegov zaključak efektno zvuči da izjednači pravi grb i rezervni, i da se onda poigra sa time kako klub nije imao zvezdu u grbu, a sada je ima. Poigravanje činjenicama po svom nahođenju i njihovo selektivno isticanje radi izvođenja nekakvog senzacionalnog zaključka.
Onomad je u čuvenom fanzinu "PUP" objavljen sjajan tekst o grbu Partizana. Možda se sva ova priča može svesti samo u taj jedan citat:
"Pa šta ako je petokraka u našem grbu? Naš je, i ja ga volim takvog kakav je! Ili ga voliš sa svim manama i vrlinama, ili ne. Nema ništa između. To vam je, u neku ruku, kao sa ženom. Ako je volite i ona voli vas, ako vam je lepo i ako imate troje dobre dece, nećete se baš razvoditi zbog jednog zagorelog ručka. Iz istorijske perspektive, mnoštva srećnih i onih drugih trenutaka, jedan ideološki obojen detalj u grbu jednako je važan kao jedan zagoreli ručak. Dakle, jedan potpuno nebitan detalj za širu sliku. A ako vam je zagoreli ručak važniji od žene, onda je možda vreme da menjate ženu i nađete neku koja vam više odgovara i koja bolje kuva."
Da zaključim ovaj tekst, koji predstavlja samo moj lični stav. Mislim da većina navijača deli moje mišljenje, ali pričam u svoje ime. Svi su slobodni da ostave komentar ispod teksta koji će biti odobren, ako je u granicama pristojnosti.
Partizan ima svoj grb, sa bakljom, crvenom zvezdom u sredini, natpisom PARTIZAN u prelepom fontu. Ima li boljeg dokaza srpskog identiteta kluba od ćiriličnog natpisa ПАРТИЗАН? Ima li, istovremeno, boljeg dokaza otvorenosti kluba ka svetu od latiničnog natpisa PARTIZAN? Nema. Partizan ne sme da menja svoj grb. Promenom grba, Partizan bi pljunuo na sopstvenu istoriju i korene. Partizan nema zašto da se stidi svojih početaka. Partizan nema opciju poput Hajduka, da vrati neki stari grb jer Partizan stariji grb nema. Nije Partizan osnovan sa ocilima u grbu, srpskom trobojkom ili grbom Beograda u sredini, pa da ih vraća. Partizanov grb je odavno prerastao ideologiju iz koje je potekao. Partizanov grb je prepoznatljiv u svetu. Za mnoge od nas je i heraldičko savršenstvo. Partizanov grb je oblik i forma koja je postala brend za sebe, simbol bez kojeg Partizan nije isti. Stavljanje bilo čega drugog u centar Partizanovog grba umesto zvezde je estetski zločin.
"Nema više Jugoslavije, pa ne trebaju nam više ni baklje ni zvezda u grbu" - pa nije ni Srbija kraljevina pa ima krunu u grbu, kao kontinuitet sa istorijom i državnošću. Partizan je jedini od svih velikih klubova iz bivše SFRJ koji nikad nije menjao svoj grb. Partizan je jedini klub iz regiona koji je uvek nosio grb na dresu. Partizanov dres bez grba je nezamisliv. Grb Partizana nije asocijacija na ideologiju, već na Bobeka, Valoka, Miloša, Galića, Šoleta, Mocu, Pauna, Boru, Mijata, Mancea, Saleta, Zvoneta, Moreiru...i stotine onih koji su ga nosili, ratovali na terenu, radovali se i tugovali s tim grbom na grudima. Partizan ima svojih pravih problema za rešavanje, grb nije problem.
Kada se svi licemerni zagovornici promene grba Partizana iz razloga što ima "komunistička znamenja" odreknu svojih matičnih izvoda, svedočanstava, venčanica i diploma na kojima su isto takva "komunistička znamenja", i javno ih spale, onda ću i ja biti za izbacivanje tih znamenja iz grba Partizana.
I, da - nisam komunista niti jugo-nostalgičar.
...I neka prži, neka gori, još godina hiljadu!